| Proces socijalne adaptacije određuje se kao aktivno prilagođavanje pojedinaca uslovima nove društvene sredine.
Adaptaciju dece otežavaju mnogi problemi. Odvojena od porodice, ona stupaju u jednu novu i nepoznatu sredinu i moraju da se prilagođavaju na ritam života koji se katkad bitno razlikuje od onoga na koji su navikla.
Menja im se i status, jer dok su u porodici, po pravilu, imala privilegovan položaj, u kolektivu su jedinka u mnoštvu sebi ravnih s kojima se može sarađivati, ali i biti u sukobu interesa, što zahteva njihovo usklađivanje.
Osim pomenutih, utvrđeno je da integraciju u kolektiv otežavaju i sledeći uzroci:
- prezaštićenost u porodici (zbog čega nema inicijative u aktivnostima s vršnjacima)
- autokratska struktura porodice (zbog čega je dete povučeno i plašljivo)
- nedostatak iskustva u socijalnim kontaktima s vršnjacima
- negativan odnos prema dečijoj igri u porodici
- teškoće u adaptaciji npr, kod dece koja prelaze iz jednog vrtića u drugi, iz jednog dela u drugi deo grada, itd
- polazak u vrtić na kraju predškolskog uzrasta
- nerazvijen osećaj sopstvenog indentiteta, itd, itd...
Ovi, samo neki nabrojani, uzroci teškoća u adaptaciji objašnjavaju činjenicu da nije retkost da se, naročito mlađa deca stupajući u ustanovu nađu u stanju stresa:
- uznemire se
- na razne načine protestvuju protiv promena
- odbijaju hranu (gube apetit)
- san im je poremećen
- javlja se agresija prema drugima i prema sebi
- preterano se vezuju za prisutnu odraslu osobu
- povlače se u sebe
Kada kod deteta primetite neko od ovih ponašanja, ne povlačite ga zbog toga iz vrtića, već pokažite razumevanje i potražite uzroke.
Uz odgovarajući vaspitni postupak, deci je katkad potrebno i više meseci da se adaptiraju u predškolskoj ustanovi.
To zavisi, između ostalog, od opštih uslova života i rada u ustanovi:
- broja odraslih po detetu
- njihovog obrazovanja
- karakteristika ličnosti
- materijalnih uslova ustanove
A svakako da zavisi i od:
- spremnosti roditelja da potpomognu proces adaptacije
- osobina samog deteta
Ove osobine su vrlo značajne jer se usled njih javljaju velike razlike u pogledu prilagodjenosti novoj sredini.
Ukoliko su dečija socijalna iskustva, pre dolaska u ustanovu bila bogata i raznovrsna, adaptacija može biti znatno olakšana, isto kao što neki neprijatni doživljaji (npr. boravak u bolnici bez roditelja), mogu da imaju suprotan učinak.
Zdravlje dece je takođe značajan činilac; poznato je da zdravstveno slabija i, uopšte, fizički osetljivija deca češće imaju adaptacione smetnje.
Jedan od zadataka ustanove je da pomogne deci da prevaziđu teškoće koje prouzrokuje izlazak iz porodične sredine, da uspostave odgovarjući socioemocionalni odnos s vaspitačem i uključe se u kolektiv vršnjaka.
Pri tome, treba imati u vidu da aktiviranje adaptacionih mehanizama kod deteta ne zahteva uklanjanje svega što mu predstavlja teškoću, već samo olakšavanje čitavog procesa u onoj meri u kojoj mu se može sa sigurnošću dati pozitivna prognoza. |